Čitateljski dnevnik mi je postao alat za pamćenje i bolji izbor sljedeće knjige, a ne obaveza. Cilj je bilježiti dovoljno da se kasnije mogu vratiti idejama, likovima i dojmu. Ovdje opisujem sustav koji sam složio kroz mjesec dana i zadržao jer je lagan za održavanje.
Prvo sam odabrao format koji mi najmanje smeta: bilježnica A5 ili jedna digitalna mapa. Pravilo je da sve bude na jednom mjestu, bez rasipanja po aplikacijama i papirićima. Odmah sam pripremio predložak na jednoj stranici kako ne bih svaki put izmišljao strukturu.
Na početku svake knjige upišem osnovne podatke: naslov, autor, izdanje, prijevod (ako postoji) i datume početka i završetka. Dodam i kontekst: zašto sam je uzeo i odakle preporuka (prijatelj, klub, intervju s autorom). To mi kasnije pomaže uočiti što me stvarno privlači, a što je bila trenutna znatiželja.
Zatim napravim rubriku 'Očekivanja u 3 rečenice' i ne trudim se biti pametan. Upišem što mislim da ću dobiti od knjige i koja mi je tema najzanimljivija. Na kraju čitanja usporedim očekivanja s dojmom, što je korisno kad biram novu knjigu sličnog opisa.
Tijekom čitanja koristim pravilo 1-3-1: jedna rečenica sažetka poglavlja, do tri citata ili ideje, i jedna moja reakcija. Reakcija može biti pitanje, slaganje ili neslaganje, ili poveznica na nešto što sam već čitao. Time dobijem trag misli bez prepisivanja pola knjige.
Za putopise i autobiografije dodao sam dvije kratke rubrike: 'Mjesta/razdoblja' i 'Što bih provjerio dodatno'. To je posebno korisno kad se kasnije želim vratiti kulturnom ili povijesnom kontekstu. Ako čitam knjige o povijesti kulture, ubacim i 'Pojmovi' s 5-10 ključnih riječi za brzo prisjećanje.
Kod popularne znanstvene literature vodim mini-karticu tvrdnji: 'glavna teza', 'dokazi koje autor navodi' i 'što mi je nejasno'. Ne procjenjujem odmah jesu li tvrdnje točne, nego označim što bih volio provjeriti u drugim izvorima. Tako ostajem kritičan, a bilješke su i dalje kratke.
Za knjige za učenje jezika pratim metriku koja mi je realna: nove riječi (npr. 10 po tjednu) i dvije rečenice koje želim moći reći napamet. Upisujem i gdje sam zapinjao, jer je to bolji pokazatelj napretka od pukog broja stranica. Ako koristim e-knjigu ili čitač, označim kako sam bilježio (highlight, izvoz citata) da kasnije ponovim postupak.
Nakon svake knjige radim završni zapis u četiri dijela: ocjena u rasponu 1-5, tri razloga za ocjenu, kome bih preporučio i jedna rečenica 'što mi ostaje'. U posebnoj liniji upišem slične knjige koje mi padaju na pamet: fantasy i znanstvena fantastika često završe u klasterima motiva. Tako se moja kućna biblioteka i popis želja prirodno organiziraju po temama, a ne samo po autorima.
Jednom mjesečno napravim pregled od 15 minuta i izvučem tri zaključka o čitateljskim navikama: tempo, žanrovi koji mi trenutno pašu i što me najviše ometa. Tada očistim bilješke od viška i prebacim najvažnije citate u jednu zbirku. Zaključak je jednostavan: kad je sustav mali i ponovljiv, dnevnik postaje praktičan suputnik, a ne još jedan projekt.